Kenneth Scott Dokazali smo učešće Hrvatske u ratu u BiH i da je sve dogovoreno sa Tuđmanom i Šuškom
Tokom nedavnog boravka u Bosni i Hercegovini govoreći na tribini u Mostaru, nekadašnji tužitelj Haškog tribunala Kenneth Scott, koji je bio tužitelj u predmetu Prlić i ostali, iznio je detalje o tome kako je kroz ovaj predmet dokazano učešće Republike Hrvatske u međnarodnom konfliktu i Udruženom zločinačkom poduhvatu.
U tom smislu posebno važna kategorija dokaza bili su pismeni dokazi, jer je istraga utvrdila da je gotovo sva ili većina dokumenata HVO-a preseljena i odnesena u Hrvatsku.“U toj prvostupanjskoj odluci suci su utvrdili, većina njih je utvdila, da su prije svega vojne snage, oružane snage Republike Hrvatske izravno intervenirale i sudjelovale u sukobu kao strana sila. Također smo dokazali, a prvostupanjski sud je utvrdio da je Republika Hrvatska imala, citiram – “cjelokupnu kontrolu nad Herceg Bosnom i HVO-om”, kaže Scott.
Dokazima je utvrđeno da bi vojnici iz Hrvatske došli u Bosnu i Hercegovinu, izmijenili ambleme na uniformama iz HV-a u HVO, promijenili oznake na svojim vozilima i opremu.“Prvostupanjski sud utvrdio je da je Hrvatska, djelujući preko Herceg Bosne i HVO-a, okupirala dijelove Bosne i Hercegovine. To je međunarodni oružani sukob. I moram reći, jedan je od razloga, ali ne i jedini, zašto je Prlićev slučaj stekao puno pažnje je definisanje međunarodnog oružanog sukoba koji uključuje Hrvatsku. U stvarnosti dokazali smo to mnogo puta, i u samom početku rada Tribunala, dokazano je u slučaju Aleksovski, dokazano je u slučaju Blaškić, Kordićev slučaj, dokazano je u Tuta-Štela slučaju, i kad smo došli na Prlićev slučaj morali smo to iznova dokazati. Ali činjenica je da je postojanje međunarodnog oružanog sukoba koji uključuje Hrvatsku utvrđena. Osim suca Antonettija, gotovo svaki sudac ICTY-a koji se bavio tim problemom, složio se s tom činjenicom”, kaže Scott.
Tužitelj je potom pojasnio i kvalifikaciju UZP-a.“U ovom slučaju, Udruženi zločinački poduhvat bio je osnivanje Herceg Bosne, s ciljem etničkog čišćenja nehrvatskog stanovništva i na neki način povezivanje tog entiteta ili tog teritorija s Republikom Hrvatskom”, kaže Scott.
Dodaje da je to zaključak Haškog tribunala u kojem su svi proglašeni krivima zbog sudjelovanja u Udruženom zločinačkom poduhvatu, a s ciljem uklanjanja muslimanskog stanovništva s teritorija na kojima je vodstvo bosanskih Hrvata, u saradnji s vodstvom Hrvatske, željelo utvrditi hrvatsku dominaciju.
“Pored šest optuženih, nekoliko je osoba pristupilo, sudjelovalo i pridonijelo Udruženom zločinačkom poduhvatu, a među ostalima Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko i Mate Boban. To je mišljenje Tribunala o osnovanom udruženom zločinačkom poduhvatu”, kaže Scott.
Dokaze za UZP, kaže Scott, našli su u transkriptima za koje su saznali tokom istrage, a u kojima se ispostavilo da je Franjo Tuđman u svojim uredima u Zagrebu imao sistem snimanja, te su mnogi, ako ne i svi sastanci i razgovori u njegovu uredu snimljeni, a potom transkriptirani.
“Zamislite koliko snažan dokaz to može biti. Imate transkripte sastanaka Franje Tuđmana, Šušaka i drugih. Ili sastanaka s ljudima poput Bobana, Praljka i Prlića o njihovom planovima i namjeri. Da, to nas vodi do pitanja kako sud može utvrditi Hrvatsku kao agresora, nisu koristili tu terminologiju, ali kao dio Udruženog zločinačkog poduhvata. A u stvarnosti ona je to bila jer smo dokazali da se radilo o međunarodnom sukobu, dokazali smo postojanje Udruženog zločinačkog poduhvata”, kaže Scott
On dodaje da je Udruženi zločinački poduhvat oblik individualne odgovornosti.
“Postoji krivo tumačenje, namjerno ili ne, da Udruženi zločinački poduhvat drži ljude odgovornima za nešto što je neko drugi učinio. I to nije istina. Prlić i pet ostalih odgovorni su za ono što su ili nisu učinili. Oni su odredili politiku Herceg Bosne, izdali su naloge koji su dolazili do zapovjednog lanca HVO-a. Sjedili su u Tuđmanovim uredima i odlučivali šta činiti. Odgovorni su za ono što su oni uradili, ne za ono što su uradili drugi. Oni su pokrenuli cjelokupnu shemu, što je dovelo do zločina. Dakle, govorimo samo o pojedinačnim slučajevima, individualnoj odgovornosti”, kaže Scott.
Tužitelj je komentirao i pokušaje Hrvatske da u dva navrata ostvari ulogu prijatelja Tribunala u postupku.
“Republika Hrvatska, ili da kažem vodstvo u to vrijeme, nisu željeli da se dokaže kako je postojao međunarodni oružani sukob. Naravno nisu željeli da se dokaže i potvrdi da su neki od njihovih viših lidera sudjelovali u Udruženom zločinačkom poduhvatu. Znači, oni su se okomljivali ili branili, napadali ta stajališta. Suci Tribunala su imali razloge da to odbiju, utvrdili su da nije prikladno da budu uključeni u slučaj”, zaključio je Scott.
(Vijesti.ba)